Oglas

KOMENTAR TJEDNA

Toples ili top?

author
Miroslav Filipović
26. srp. 2025. 10:05
N1-HR-Kolumna-min(15)
Pexels/N1

Vreli je srpanjski dan na nekoj domaćoj prenapučenoj plaži. Dječica se bezbrižno brčkaju u plićaku, odrasli leže na ručnicima, mažu se kremama najviših zaštitnih faktora, ližu sladolede, skrolaju po mobitelima, čavrljaju... U jednom trenutku nastaje komešanje u dijelu plićaka.

Oglas

Ona dječica koja su trenutak ranije bezbrižno se prskala vodom u plićaku sada histerično vrište. Odrasli ustaju, trče k njima i usput unezvijereno pogledavaju okolo kakva je to prijetnja prestrašila njihova čeda.

Tako bi, pretpostavimo, izgledao početak nekog domaćeg niskobudžetnog horora na tragu slavnih 'Ralja'. Samo što bi umjesto morskog psa ili kakve druge mahnite nemani, dječicu u plićaku prestravio jedan par ženskih grudi. Golih.

"Spasioc, spasioc! Vidi onu ženu"

Budući da stvarnost kod nas nudi sjajne sižee koje nema baš tko ekranizirati i pretvoriti u fikciju, ova uvodna priča o kojoj ovoga tjedna bruje Hrvatska i okolica, zaista se dogodila. S ponešto manje detalja, ali okvirno otprilike tako.

U Omišu na plaži neki roditelji su poskakali s ručnika i pohitali svojoj dječici dlanovima prekriti oči kada se u plićaku, umjesto bijele psine pojavila jedna strankinja u toplesu. Točnije, toples strankinja jer jezično nema smisla reći da je netko "u nečemu" čega nema. A nema gornjeg dijela kupaćeg kostima. Bikinija. Samo gole grudi s areolama i bradavicama.

Portalski izvještaji kažu kako su "mnogi roditelji negodovali" zbog žene u toplesu tvrdeći daje njezino ponašanje "neprikladno" jer je "plaža puna djece", da bi potom neki zatražili od spasioca da reagira.

Ovaj, naravno, nije imao zašto reagirati. Nitko se nije utapao, nikoga nisu masakrirali morski psi niti pržile meduze, a hodanje bez gornjeg dijela kupaćeg kostima - što se odnosi samo na žene - još uvijek srećom nije protuzakonito.

Jučer normalno, danas nemoralno

Konkretno, nije u Omišu iako su neka mjesta na našoj obali pretprošle godine, nakon što je donesen Zakon o pomorskome dobru i morskim lukama, s istim uskladila svoje komunalne odluke o redu na pomorskome dobru tako što su zabranila toples. Kostrena i Jelsa, primjerice.

Preciznije, u Kostreni je dozvoljeno sunčanje i ležanje na plaži u toplesu, ali ne i kupanje u moru. Da su kojim slučajem moralno uspaničeni roditelji bili u Kostreni, a ne u Omišu, pa pozvali spasioca da reagira, tamo bi ovaj vjerojatno morao zamoliti kupačicu golih grudi da izvoli navući na njih i gornji dio svoga bikinija.

Nesuđeni scenarij domaćeg niskobudžetnog horora u trenucima roditeljskog zazivanja spasioca time je već prešao u komediju.

Ono što je donedavno i desetljećima prije toga bilo normalno na domaćim plažama, polako je, dok si triput rekao "navrhuncuturističkesezone" postalo moralno upitno, premda s istom kulturološkom pretpostavkom. A ona je da goli muški torzo, čak i kad je prekomjerno dlakav ili otromoboljen, nije moralno upitan ni optički pogibeljan dok ogoljena gornja polovica ženskog tijela izaziva sablazan.

Licemjerje i tjelomjerje

Plaža je prostor koji vrvi i vrije šarenilom i raznolikošću. Nije unificiran, nije vojarna. Pa će netko u vodu s hidžabom, a netko bez gornjeg dijela bikinija; netko s masivnim križem oko vrata, a netko s napuhanim ružičastim flamingom oko struka; netko će u mikro tangama, a netko u vrećastim kupaćim hlačama. Neki će roditelji malu djecu pustiti gologuzu da trče naokolo, dok će drugi tek dvogodišnjim djevojčicama navlačiti i gornji dio kupaćeg kostima.

Plaže su susretišta različitih ljudi i raznovrsnih, uglavnom kičastih artefakata. To su mjesta u blizini vode na kojima se ljudi druže, zabavljaju i osvježavaju kada je vruće. A toples na tim mjestima nije ni nov niti nepoznat da odjednom bude skaredan.

Javna plaža je prostor drukčije kulturno kodiran od drugih. Toples na plaži nije isto što razgolićenost u dućanu, restoranu, muzeju ili bogomolji. Pa čemu onda ponekad to prekomjerno licemjerje, to jest tjelomjerje? Da postoji neki plebiscitarni zaziv već bi zakonodavac učinio da ga se kriminalizira. Buka oko epizode na jednoj, dvije, tri plaže od njih tisuću govori pak da masovnosti tog zaziva nema. Barem zasad.

Zašto top može, a toples ne?

Uostalom, novi konformizam ide polako svojim stazama i bez moralnopaničarskih prečaca. U raspravama o toplesu često se poseže za istraživanjem francuskog Instituta za javno mnijenje (Ifop) iz 2020. godine koji pokazuje trend pada popularnosti toplesa među tamošnjim, inače vrlo liberalnim ženama - 15 posto unatrag 12 godina te 27 posto unatrag 30 godina. A jedan od glavnih razloga tomu u današnje digitalno doba jest strah žena da im nesputano ogoljene grudi ne osvanu mnogo dalje od plaže na kojoj se kupaju - na internetu i društvenim mrežama.

Vratimo li se ovdje, pretpostavimo da će mnoge majke i očevi, među kojima i oni zabrinuti kad im djeca vide gole ženske grudi na plaži, za koji dan povesti svoja čeda ili ih posjesti ispred televizora da gledaju vojni mimohod u Zagrebu.

Dječje okice gledat će razno oružje - tenkove, topove, samohodne haubice, bacače granata, dalekometne puške... a roditelje to vjerojatno neće ni smetati ni brinuti. Pa se, pokušavajući proniknuti u tajnu dvostrukog morala, može postaviti pitanje: Zašto toples ne može u dječji vidokrug, a top može?

Teme

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama